Cvjetnica

Nedjelja Cvjetnice početak je Velikog tjedna. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica snažno izražava bit tzv. Vazmenog misterija: kroz muku, smrt i poniženje Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu.
Staro je ime ove nedjelje u rimskoj liturgiji 4. i 5. stoljeća bilo Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja muke Gospodnje, jer nas ona uvodi u tajnu Velikog petka. Kasnije joj je ime Dominica in palmis, tj. Nedjelja cvjetnica. Do naših dana su se sačuvala ova oba naziva i spojila su se u jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica muke Gospodnje. Bogoslužje ima dva dijela: blagoslov grančica i procesiju s njima te svečani spomen muke i smrti Kristove. Boja liturgijskog ruha je crvena i znak je istodobno Kristove mučeničke ljubavi (usp. Iv 15,13) i vatre Duha od koje je Isus gorio i izgorio (Lk 2,14). Po uzoru na Jeruzalem misno slavlje započinje procesijom s maslinovim ili palminim grančicama, a kod nas ponekad i grančicama od nekog drugog svježeg grma, koje su znak naše odanosti Kristu Kralju. Tim činom se ponavlja gesta oduševljenja naroda koji je Isusa dopratio iz Betanije u grad Jeruzalem. Grančicama iz procesije okitit će se križ ili sveta slika u kući i ona će biti znak i podsjećati će nas da ostanemo vjerni Kristu Isusu sve do druge Cvjetnice.
No, Cvjetnica je dvoznačna. Mnoštvo koje je Isusa na svečanom ulasku u Jeruzalem ponijelo kao slavodobitnika, nakon što je shvatilo da se prevarilo u svojim očekivanjima da će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo, svoj “Hosana!” je za nekoliko dana pretvorilo u “Raspni ga! Raspni!”. Običaj da Muku čitaju ili pjevaju trojica pojavio se već na prijelazu iz 1. u 2. tisućljeće. On proizlazi iz težnje onoga vremena za dramatizacijom bogoslužja, ali može imati i čisto praktičnu vrijednost. Ta mogućnost vrijedi i danas. Uz Muku po Mateju koja se čita ili pjeva u godini A, a koja je najopširnija i najsvečanija, čita se ili pak pjeva i Muka po Marku u godini B i Muka po Luki u godini C, koje su se nekada čitale na Veliki utorak i Veliku srijedu. Prikladno je da uz čitače ili pjevače Muke postoji i popratni tumač, uz uvjet da on ne govori mnogo i da mu je tumačenje dobro sročeno. Riječi Gospodinove, ako je moguće, treba izgovarati svećenik. U Isusovoj muci proživljava se muka Crkve i svijeta i vlastita muka. Po njoj postajemo osjetljiviji prema Gospodinu te s više pažnje i srca pristupamo našim bližnjima.
Od 1986. godine Crkva na Cvjetnicu slavi Svjetski dan mladih i u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke i probleme ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. U svima nama liturgija Cvjetnice želi probuditi vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: “Doista, ovaj bijaše Sin Božji!”.

Dubravka Petrović