Svetkovina Svih svetih i Dušni dan

U Vjerovanju koje molimo ispovijedamo “ vjerujem u svetu Crkvu katoličku “ i dodajemo “ općinstvo svetih”. Izraz općinstvo svetih označava duhovnu zajednicu svetih na nebu, duša u čistilištu i vjernika, članova Crkve na zemlji. Sveti na nebu tvore “ slavnu Crkvu “, zajednicu onih koji su postigli slavu, koji su u zajedništvu s Bogom. Duše u čistilištu sačinjavaju “ trpeću Crkvu “ i za njihovo spasenje mi molimo i prikazujemo za njih Sv. Misu i naše žrtve. Vjernici, članovi Crkve na zemlji su “ putujuća Crkva ”. Općinstvo svetih ne označava tri Crkve nego tri različita stanja jedne te iste Crkve, ističući našu međusobnu povezanost.
Svetkovina Svih svetih, koju mi danas svetkujemo prvog dana mjeseca studenog, prvotno bijaše slavljena 13. svibnja “ u čast Blažene Djevice Marije i svih svetih mučenika”, jer je godine 609. na taj dan, papa Bonifacije IV. nekadašnji hram Pantheon u Rimu pretvorio i posvetio za kršćansku crkvu s imenom Sancta Maria ad Martyres. No, u rimskoj se crkvi svečanost trebala premjestiti na dan 1. studenog, jer prema predaji, za mnoštvo hodočasnika u svibnju nije bilo dovoljno hrane.
Svetih i blaženih je nebrojeno. Stoga je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada se zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Ti odabranici su slika Božja, nama za primjer postavljeni. Oni su nam kod Boga snažni zagovornici kojima se možemo obraćati s punim povjerenjem. Kada njih slavimo, slavimo i Boga u njima. U povodu svečane mise za 1. studenog, Crkva je svjesno izabrala evanđelje Isusovog govora na gori u kojem on nabraja svojstva svetih: siromašni duhom, krotki, ožalošćeni, pravednici, milosrdni, čisti, mirotvorci i posebno oni koji su progonjeni zbog Boga. Danas je blagdan Svih svetih i blaženih zapovijedani blagdan.
Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine. Opat sv. Odilon je teološki povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlja ” nebeske, proslavljene Crkve “ sa zagovorom za “ trpeću Crkvu”. “ Crkva putnika “ je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

Dubravka Petrović