Sv. Franjo Asiški

Franjo, na krstu Giovanni (Ivan), rodio se u Asizu, u talijanskoj pokrajini Umbriji godine 1182. Otac mu se u to doba bavio trgovačkim poduzetništvom u Francuskoj, pa ga je po povratku nazvao svojim "francuzićem - Frančesko".
Bio je žive naravi i uvijek prisutne težnje da u svemu bude prvi. Mladenaštvo provodi lakomisleno i intenzivno, u raskoši i zabavama, zanoseći se avanturizmom i slavom. Kao predvodnik asiške mladeži, dobiva naziv "kralj gozbi i zabava". Trošio je prilične svote očeva novca, ali je već u to doba znao biti milosrdan prema siromasima i potrebnima. 1205. godine doživljava u Spoletu iznenadni Božji zahvat u svom životu. Na polasku u rat, željan slave i osvajanja viteškog imena, čuo je glas: "Tko može dati više, gospodar ili sluga?" - "Gospodar" - "Zašto onda ostavljaš gospodara da budeš sluzi sluga?". Nakon provedene godine u zarobljeništvu, počinje doba traženja što Bog želi. Doživljava susret s gubavcem, koji će zapravo biti početak njegova obraćenja , o čemu i sam svjedoči u svojoj "Oporuci": "Sve što mi pije bijaše gorko pretvorilo mi se u slast.". Vraća se ocu u Asiz, napušta veselo društvo te počinje ozbiljno razmišljati o životu i ljubavi prema siromasima i gubavcima.
Odlazi u Rim pomoliti se na grobu sv. Petra, a potom izjavljuje pred asiškim biskupom da se odriče svih prava na očevu baštinu .Nakon te izjave otac ga se odrekao, na što je sv. Franjo odgovorio: "Sad imam oca na nebesima u koga stavljam svu svoju nadu.". Odbacio je svoje odijelo, obukao nekakav ogrtač od vreće i opasao se pojasom. Nakon što je čuo riječi Matejeva evanđelja (10,5 sl.) 24. veljače 1208. u crkvi sv. Marije Anđeoske, odlučuje se na potpuno siromaštvo. Ubrzo se oko njega okupljaju mladići, koji poput svetog Franje žele živjeti svoje predanje Bogu. U proljeće1209. s njima putuje u Rim, kako bi od pape Inocenta III. izmolio potvrdu novog evanđeoskog načina života. To se usmeno odobrenje smatra kanonskim početkom novog "bratstva" - Red Male braće. 1212. godine, Franjo polazi u prve misije na Bliski Istok, ali ga protivni valovi bacaju na hrvatsku obalu. 1224. za vrijeme velikog posta, od Velike Gospe do blagdana sv. Mihaela Arkanđela, negdje oko blagdana Uzvišenja sv. Križa (14. rujna), Franjo je, na brdu La Verni, opečaćen svetim Isusovim ranama (stigmama).Nakon toga sve teže pobolijeva i naglo gubi vid. Umro je 3. listopada 1226. godine u Asizu.
Svetim ga je proglasio papa Grgur IX. 16. srpnja 1228. godine. Papa Ivan Pavao II. proglašava ga, 29. studenog 1979. godine, zaštitnikom čuvara prirode, ekologa i ekologije. Blagdan Sv. Franje Asiškog slavimo 4. listopada.