˝Levijevo evanđelje˝

Toliko puta govorimo o zaštitniku naše župe kao o Kristovom apostolu, velikom obraćeniku, uzimamo ga za uzor kao sveca koji je u odlučujućem trenutku pokazao spremnost iz temelja promijeniti svoj život i postati vjernim sljedbenikom svoga Učitelja. No, često zaboravljamo da je on i jedan od četvorice ljudi kojeg je Bog na poseban način nadahnuo svojim duhom. Sv. Matej spada u onaj odabrani krug ljudi koji su postali svjedocima Božje objave pismenim putem, tj. zaslužnici po kojima Riječ Božja već 2000 godina egzistira na osobit način među ljudima. Radosnu vijest Isusa Nazarećanina i danas mnogi otkrivaju, slušaju i o njoj promišljaju. Ona i u našem vremenu nebrojena srca dotiče i svojom ljepotom otvara. Ipak, rijetki su oni koji promatraju njezin povijesni, kulturološki, literarni ili socijalni aspekt.
Uz ovogodišnji blagdan našeg zaštitnika Sv. Mateja, donosimo vam pregled ili ˝ uvod˝ u njegovo Evanđelje. Neka posluži kao otkrivanje jednog novog vida i tumačenja Isusovih riječi te za produbljenje naše osobne vjere u onoga koji i danas tolikim dušama progovara: ˝ Pođi za mnom i slijedi me!˝
Iako ga u Svetom Pismu Novog Zavjeta nalazimo na prvom mjestu, Matej uglavnom preuzima vjerničko tumačenje, velike crte Isusova života i zemljopisni okvir od evanđeliste Marka. No, plan mu je drukčiji, mnogo povezaniji. Matejevo Evanđelje sastavljeno je od pet ˝ knjiga˝. One su sastavljene tako da nakon opisivanja niza događaja, koji služe kao priprava, dolazi besjeda. Na početku izvještaj o djetinjstvu djeluje kao uvod, a na kraju izvještaj o muci i uskrsnuću kao zaključak. To tvori skladan sastav od sedam dijelova. Matej najcjelovitije iznosi Isusovo učenje i naglašava temu ˝Kraljevstvo nebesko˝. Njegovo evanđelje možemo prikazati kao dramu o Kraljevstvu nebeskom, napisanu u sedam činova: 1.) priprava toga Kraljevstva u Mesijinu djetinjstvu, 2.) proglašenje programa Kraljevstva pred učenicima i mnoštvom u Besjedi na gori, 3.) to Kraljevstvo nebesko propovijedaju poslanici kojima se u Besjedi poslanja daju upute, 4.) po skromnoj i skrivenoj Božjoj rasporedbi ljudi postavljaju Kraljevstvu zapreke, što uprizoruje Besjeda u prispodobama, 5.) počeci Kraljevstva u skupini učenika na čelu s Petrom, koji su prvine Crkve i kojih su pravila života ocrtana u Besjedi o Crkvi, 6.) kriza koja pripravlja konačni nastup Kraljevstva, izazvana sve većim suprotstavljanjem židovskih glavara, 7.) dolazak Kraljevstva u pratnji i proslavi po smrti i uskrsnuću.
Kraljevstvo božje (Matej govori ˝nebesko˝) ima među ljudima uspostaviti konačno prihvaćanje vrhunske Božje vlasti, te služenje Bogu u ljubavi. Stari je Savez pripravio i navijestio takvo Kraljevstvo Božje. Budući da je Matej pisao među Židovima i za Židove, on posebno pokazuje kako se nas Isusovoj osobi i djelima ispunja Pismo. Na svakom koraku u svakom djelu on se poziva na Stari Zavjet da pokaže kako se ˝ispunjavaju Zakon i Proroci˝, tj. da se njihova iščekivanja ne samo ispunjavaju, nego i dovode do savršenstva koje ih kruni i nadilazi. Matej svojim tekstovima o Isusu potvrđuje njegovu osobu, čudesna ozdravljenja, njegov nauk…
Uočljivo obilježje njegova Evanđelja je detaljna razradba dokaza iz Pisma Starog Zavjeta. Sadrži u sebi sustavni raspored izlaganja, naglašava da je Isus Sin Božji, Njegov nauk je novi Zakon što ispunja stari, Crkva je mesijanska zajednica utemeljena na Petru koja nastavlja zajednicu starog Saveza. Matejevo Evanđelje je prva Crkva primila i čitala s izrazitom naklonošću, osobito zato jer je duboko ukorijenjeno u judeokršćanstvu. Spominje židovske običaje i nazore, a da ih ne tumači te upotrebljava različite židovske riječi, a da ih ne prevodi.
Vrijeme nastanka Matejeva evanđelja može se odrediti samo približno. Služio se makovim Evanđeljem pa je sigurno nastalo nakon njegova. Lik koji je u Matejevu Evanđelju poprimila prispodoba o kraljevskoj svadbenoj gozbi (22,1-14) daje naslutiti da već unatrag gleda na razorenje Jeruzalema, da je dakle ovako sastavljeno tek nakon 70. godine. Uznapredovana pak razdaljina između Matejevske zajednice i sinagoge i stanja te zajednice kakvo se odrazuje u Evanđelju upućuje na još kasnije vrijeme. Stoga većina istraživača drži da je Evanđelje nastalo između 80. i 90. godine.

vlč. Tomislav Subotičanec