OBREDI VELIKOG TJEDNA: Teološko-liturgijsko tumačenje

Iz otajstvenih događaja što ih proživljavamo u Velikom tjednu prosijava sama bit Kristova događaja. Iako se Kristovo otajstvo slavi kroz cijelu liturgijsku godinu, Crkva ga s osobitom snagom proživljava u Svetom trodnevlju, kada se želi što savršenije suobličiti s Kristovim životom, smrću i uskrsnućem, njegovim Vazmom.
U danima Svetog trodnevlja Crkva se suživljava sa stvarnostima od kojih i s kojima živi, sa sakramentima što izravno uozbiljuju Isusove riječi: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28, 20). Crkva se, dakle, spominje temeljnog sakramenta Krštenja, te svečanih ustanova Euharistije i Svetoga reda. Vazmeno je bdjenje, stoga, izuzetno prikladan trenutak primanja sakramenata kršćanske inicijacije: Krštenja, Potvrde i Euharistije.


Liturgija Velikog četvrtka - Misa večere Gospodnje  
Toga se dana Crkva spominje niza otajstvenih događaja neposredno pred Isusovu muku. U Misi večere Gospodnje slavimo Kristovu posljednju večeru, kada je u oproštajnoj večeri ustanovio sakramente Euharistije i Svetoga reda.
Euharistiju toga dana slavimo spominjući se svega što je Isus za nas učinio, za nas je živio, umro i uskrsnuo.Posebnost slavlja sastoji se u tome što za vrijeme pjevanja Slave zvone sva zvona u crkvi, a nakon Slave više ne zvoni, niti orgulje ne sviraju do Slave u Vazmenom bdjenju.
Time se želi naglasiti ozbiljnost i drama Kristove muke i njegove smrti. U nekim zajednicama održao se običaj pranja nogu. Ovom slikovitom gestom svećenik ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima. Gospodin se ponizio kao sluga, te je na početku svoga oproštaja s učenicima ostavio djelo neizmjerene poniznosti i ljubavi. Čim završi Sveta misa, svečano se prenose posvećene hostije, dakle Tijelo Kristovo, u posebno svetohranište za taj dan priređeno. Hostije se čuvaju za pričest na Veliki petak, budući da se na taj dan ne slavi Sveta misa. Kada se posvećene hostije u ciboriju pohrane u predviđeno svetohranište, vjernici se klanjaju u tišini pred tajnom Presvete euharistije. Nakon kraćeg klanjanja s oltara se otklanja oltarnik i svi ukrasi, te oltar ostaje prazan i "gol". Oltar predstavlja Krista. Kao što je Krist bio na Kalvariji sramotno svučen, tako se u spomen na taj događaj raskićuje oltar.


Obredi Velikog petka - Petak muke Gospodnje
Obredima Velikog petka spominjemo se Kristove muke. Pratimo Krista na njegovu putu poniženja, trpljenja, patnje i smrti. Pokora, post, žalost i ozbiljnost daju pečat tome danu. Toga dana Crkva ne slavi euharistiju, već promišlja o smrti puna žalosti i skrušenosti.
Obredi Velikog petka podijeljeni su u tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Na početku svi obavljaju pokajnički čin u šutnji, klečeći, a svećenici se prostiru u najdubljoj poniznosti pred oltar. Tada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Zato nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova sluša se izvještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelista Ivan. Nakon homilije u kojoj se objašnjava smisao Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, slijedi sveopća molitva. U toj molitvi zajedno s čitavom Crkvom, moli se za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet. Nakon službe riječi slijedi klanjanje križu. Svećenik razotkriva i pokazuje križ, sredstvo mučenja i smrti. Poslušnošću i predanjem u Očevu volju Isus to sredstvo preobražava u sredstvo našega spasenja. Križ, dakle, postaje simbolom spasenja, života i nade. Iskazujući poklon križu, zahvaljujemo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.
Bogoslužje Velikog petka završava pričešću. Pozvani smo sjediniti se s Kristom blaguj ući euharistijski kruh, posvećen na misi Velikog četvrtka. Toga se dana bolje razumije da blagovanje Kristova tijela u svetoj pričesti znači uzeti udjela u njegovoj žrtvi, prihvatiti trpljenje iz ljubavi prema braći i sestrama, te tako s Kristom širiti život u svijetu.
Obredi muke Gospodnje završavaju molitvom nad narodom, a nakon toga vjernici u tišini, bez pjesme, napuštaju crkvu.

Velika subota - obredi Vazmenog bdjenja
Vazmeno bdjenje središnje je bogoslužje u crkvenoj godini. Izabrani narod Staroga zavjeta u toj je noći slavio svoj izlazak iz egipatskog ropstva, a mi kršćani slavimo Kristov izlazak iz grobne tmine u novi život - slavimo njegovo uskrsnuće. Vazmeno bdjenje raspoređeno je u četiri dijela: služba svijetla, služba riječi, krsna služba i euharistijska služba.
Na početku službe svijetla svećenik blagoslivlja vatru. Na toj vatri zapalit će se uskrsna svijeća - simbol uskrsloga Krista. Upaljena uskrsna svijeća, zatim se unosi u mračnu crkvu i na njoj se pale svijeće nazočnih vjernika. Uz povik Svjetlo Kristovo crkva se polako osvjet1juje, dok ne bude potpuno osvijet1jena. Kada se upale sva svijetla, a svećenik u pratnji poslužitelja stigne do oltara, svečano se pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći - radosna pohvala uskrsnoj svijeći, koja nas poziva da kličemo od radosti jer je Kristovo svjetlo pobijedilo snage mraka i donijelo život.
U službi riječi najprije slijede čitanja iz Starog zavjeta koja nas sjećaju na velika djela koja je Bog kroz povijest učinio za svoj Izabrani narod, no prije svega naglašavaju veliku istinu da smo od Boga i da bez njega ne možemo postojati. Nakon svečane himne Slave slijede novozavjetna čitanja, Poslanica i Evanđelje, koje donosi radosnu vijest o Kristovoj pobjedi za sve ljude.
Na početku krsne službe blagoslivlja se krsna voda, uz molitvu litanija svih svetih i blagoslovnu molitvu. Nakon toga slijedi obnova krsnih obećanja i sam čin krštenja onih koji su se kroz razdoblje katekumenata pripremali za sakramente inicijacije.
Završni dio Vazmenog bdjenja je euharistijska služba. U vazmenoj noći pod posvećenim prilikama kruha i vina primamo najstvarniju prisutnost uskrslog Krista i njegova Duha.
Isusova zajednica u vazmenoj noći ne može ne pjevati, ne slaviti ili ne zahvaljivati mimo euharistijske gozbe, jer euharistija upravo to označuje. Euharistija vrhunac kršćanskoga slavlja i očituje pravo značenje Kristova i našeg Vazma: s Kristom ćemo prijeći iz smrti u život!

vlč. Damir Ocvirk