Riječ Božja u Korizmi

Korizma je priprava za temeljni blagdan kršćana: USKRS. U njemu je sažeta osnovna zbilja kršćanske vjere - vazmeno otajstvo. Krist je nadvladao smrt, a s njome mržnju, zloću i grijeh i očitovao se kao Pobjednik. Zbog toga su od davnine u vazmenoj noći pripravnici na krštenje primali sakrament krštenja i tako su svjesno prianjali uz Krista i dali se na put koji je on zacrtao svojim životom.
I danas, kada u našoj sredini ima još uvijek odraslih ljudi koji nisu kršteni, Uskrs dobiva svoje prvotno značenje: pripravu na krštenje odraslih. A odrasli se ne može krstiti ako ne povjeruje u Krista. Zbog toga su čitanja u korizmeno vrijeme usredotočena na osnovne istine vjere i na tumačenje otajstva krštenja.
Međutim, krštenje je početak kršćanskog života. Stoga i odrasli kršćani koji su već povjerovali imaju rasti u svojoj vjeri. I za njih je Uskrs prigoda da obnove svoju krsnu vjeru, postanu svjesniji otajstva smrti i uskrsnuća, otajstva koje ima obilježavati sav njihov život. Ne bi smjelo biti kršćanina koji u vazmenoj noći ne bi bdio i pridružio se zajednici vjere koja slavi Kristovo uskrsnuće. Međutim, danas pogotovo, rast u vjeri svih kršćana najbolji je put da daju svjedočanstvo svoje vjere u Krista onima koji nisu kršćani. Uzalud je govoriti o obnovi kršćanstva u naše vrijeme, uzalud je kukati nad činjenicom da ima velik broj nekrštenih, ako sami kršćani ne daju drugima svjedočanstvo vjere. To je jedini put da druge mogu uvesti u otajstvo umrlog i uskrslog Krista.
Zbog toga je i korizma ispunjena čitanjima koja najbolje ocrtavaju i uvode u središnje otajstvo vjere. Kroz šest tjedana, četrdeset dana, zajednički svake godine pripravljamo se na Uskrs, a tako i dublje ulazimo u otajstvo Krista. Šest tjedana zajednički slušamo Riječ Božju i napredujemo u svome životu vjere. Za pripravnike na krštenje, koje zovemo i katekumenima, ovih šest tjedana je od silnog značenja. Ovo je vrijeme kad im se navješćuje kršćansko otajstvo vjere u svem svome svjetlu i sa svim svojim zahtjevima. To je vrijeme kad oni trebaju primiti život u Crkvi, život koji će za njih značiti zalaganje u nasljedovanju Krista i njegova služenja.
Svi kršćani koji se pripravljaju na Uskrs nastoje odstraniti iz svog života grijeh i napredovati u služenju drugima. Takav napor u napredovanju je neophodan, žele li istinski uzeti udjela u Kristovoj smrti i uskrsnuću.
Čitanja iz Starog zavjeta ove nas godine podsjećaju kako Bog vodi svoj narod i nas, novi svoj narod. Zemlja na kojoj obitavamo Gospodinov je dar. Zbog toga smo obvezani Gospodinu iskazivati svoju zahvalnost na tome daru. Bog je obećao u davnini Abrahamu brojno potomstvo, time je očitovao da je on Gospodar života; time je ujedno obećao Kristov dolazak, što je izvor novoga i vječnoga života. Mojsiju se očitovao u ognju i poslao ga svome narodu da probudi u njemu vjeru i povede ga putem spasenja. Kad su Hebreji predvođeni Jošuom ušli u obećanu zemlju, odmah su proslavili blagdan Vazma. To je izraz njihova trajnog zahvaljivanja, jer Bog je njihov Gospodin i on im je dao zemlju koju će obitavati. No, u novim nevoljama za izgnanstva u Babilonu, Bog govori svome narodu po proroku Izaiji. Otvorit će im se novi put kroz pustinju i oni će opet postići slobodu. Tako je i naš životni put mukotrpan i mučan, ali Bog je naš predvodnik i on će nas jednom uskrsle i oslobođene primiti u vječnu domovinu.
Evanđelja nam navješćuju onoga koga ćemo susresti u vazmenom otajstvu: Isusa koji se za nas bori protiv duha zla; Isusa koga preobraženoga promatramo unaprijed u slavi; Isusa koji se sa svojim Ocem raduje povratku izgubljene i zalutale djece; Isusa suca koji nas manje osuđuje nego što mi osuđujemo druge i sebe same.
Poslanice, uzete iz Pavlovih pisama, pozivaju nas na obraćenje u Kristu. Valja nam vjerovati i priznavati da je Isus Gospodin koji je uskrsnuo. Valja nam uzeti udjela u Kristovu križu koji će preobraziti naše smrtno tijelo i sjediniti nas u slavi svome preobraženome tijelu. Valja nam shvatiti pouku Izlaska o kome nam govori Biblija i to nam ima biti poticaj da imamo više vjere od vjere koju su očitovali Hebreji. Treba da se po Kristu pomirimo s Bogom. Treba da zajedno sa svetim Pavlom prihvatimo sve nevolje i sve treba da smatramo za gubitak, samo da Krista spoznamo i zadobijemo silu njegova uskrsnuća. Nećemo samo izvanjski slaviti Uskrs, već ćemo sudjelovati u Kristovu uskrsnuću. Katekumeni i kršteni imaju za vrijeme korizme dublje spoznati Krista. Treba da se priznaju grešnima pred Bogom i utječu se njegovu neizmjernom milosrđu. Obraćati se, znači neprestano se okretati Kristu i ići njegovim putem. To znači sudjelovati u njegovoj muci, u njegovoj smrti i uskrsnuću. To znači zajedno po krštenju i euharistiji u svakidašnjem životu prihvaćati protivštine i nevolje, te iz njih s Kristom vođeni, izlaziti kao pobjednici po ljubavi i požrtvovnosti. To nam je možda teško razumski shvatiti, ali to ćemo istinski shvatiti jedino ako budemo provodili takav život.

vlč. Tomislav Subotičanec