Veliki (Sveti) petak

Bogoslužje Petka muke Gospodnje sastoji se danas od tri dijela: službe riječi, klanjanja Križu i pričesti.
Veliki ili Sveti petak postao je dan slavljenja smrti Kristove, osobito kad se uvelo klanjanje svetom Križu. Kroz povijest na Veliki petak dugo nije bilo pričešćivanja, a to se opravdalo strogom disciplinom posta.
Kako se u svijesti kršćana sve više probijala ideja povezanosti Euharistije s mukom i smrću Kristovom, ona je nadvladala pretjeranu strogost discipline posta i uvedena je pričest na Veliki petak. Srednjovjekovni ideal pobožnosti Velikog petka bilo je oplakivanje mrtvog Krista, izraženo likom Pieta. Tim utjelovljenim izrazom duhovnosti tog doba. Postojala je opasnost da religiozno proživljavanje Kristove Pashe prijeđe u nešto ljudsko, po sebi plemenito, općeljudsko, ali ipak samo ljudsko: bol i sažaljenje nad stradanjem najplemenitijeg čovjeka koji se pojavio na našoj planeti.
U današnje vrijeme na Veliki petak Crkva ne oplakuje mrtvog Krista, nego slavi njegov i svoj kraljevski put preko smrti u život. Služba riječi Svetog petka je svečani navještaj Božjega djela otkupljenja po muci i smrti Isusa Krista. Prvo čitanje to naviješta primjenjujući proročku viziju o Sluzi Jahvinu, koji ispašta za grijehe mnogih, o Kristu.
Drugo čitanje predstavlja Krista u njegovoj žrtvi kao velikog svećenika.
Bogata teologija Muke po Ivanu predstavlja ga kao Boga, Kralja, Svećenika i kao izvor sakramentalne stvarnosti Crkve i nositelja Duha Svetoga.
Sve to nije samo sjećanje na nešto stoje samo kao događaj određenog vremena nepovratno utonulo u prošlost, nego je to naviještanje koje i danas ima otkupiteljsku snagu, što je i danas na djelu i predstavlja živu stvarnost. Isus Krist, koji je svojim riječima i djelima naviještao veselu vijest spasenja ljudima svoga vremena, naviješta tu radosnu vijest i nama. On je naš Veliki Svećenik, naš zagovornik kod Oca, onaj koji nas liječi snagom svojih rana i jača svojom slabošću. Svojom mukom i smrću oprao je naše grijehe i učinio nas prikladnima da kao narod Božji sudjelujemo u njegovoj mesijanskoj službi proroka, svećenika i kralja. Klanjanje Križu ima pred očima otajstvo križa. Prvo tisućljeće Kršćanstva poznavalo je jedino takav križ-križ kap simbol života što je nikao iz smrti, slave stoje nikla iz sramote. Srednji je vijek križ pretvorio u simbol trpljenja. Dok su stari umjetnici prikazivali Krista na križu kao kralja, obučena u kraljevsko ruho i s kraljevskom krunom na glavi, mi smo svjedoci natjecanja umjetnika u tome tko će raspelom izraziti veću bol.
Pričest na Veliki petak predstavlja vrhunac slavljenja Kristove muke i smrti, predstavlja sudjelovanje u Kristovu tijelu koje se za nas daje.
Veliki petak jest i ostaje slavlje stvarnosti našega otkupljenja. Zato kršćani ne oplakuju Isusa kao što se oplakuju mrtvi, nego ga slavi jer znaju i vjeruju da će Isus uskoro slavno uskrsnuti.

vlč. Danijel Crnić