Molitva Ocu

Jedna od prvih molitava koju su me kao dijete naučili roditelji bila je molitva Oče- naš. Zajedničko okupljanje oko obiteljskog stola započinjalo je molitvom Očenaša. Riječi te molitve u počecima nisu mi bili tako jasni. Dosta toga nisam razumjela.
Dugotrajno traženje dubine značenja i razumijevanje tih riječi pomogla mi je jedna duhovna obnova. Tema je bila molitva Očenaš. Voditelj je protumačio dublje značenje svakog zaziva te divne molitve. Shvatila sam kako sam je molila na kriv način. Željela bih Vam prenijeti svoje iskustvo koje sam stekla zahvaljujući spomenutoj duhovnoj obnovi.
Molitva Očenaš je najljepša molitva koju nas je naučio Isus. U njoj se obraćamo Njegovom i našem Ocu kao djeca Božja što smo postali krštenjem. U Očenašu sadržano je sve što i kako trebamo moliti. Najvažnije je postići prisan odnos s Ocem. Kad je izgovaramo u euharistijskom slavlju, ona predstavlja molitvu cijele Crkve zajedničkom Ocu.
Očenaš je slika Boga koji se očinski brine za sve nas. Svaki od nas važan je i vrijedan u njegovim očima. Kad izgovaramo Očenaš, ulazimo u nov, prisniji odnos s Bogom. Duh Sveti nas potiče da ga zovemo Ocem, koji zna što nam treba prije nego ga zamolimo. On želi da mu se obraćamo, da budemo kao djeca i dopustimo da nas mijenja.
Molitvom Očenaš ne prisvajamo Boga samo za sebe, već uključujemo sve ljude. Ovom molitvom postajemo braća i sestre sa svima, jer imamo jednog Oca po Isusu Kristu. Zazivom Očenaš izražavamo Isusovu i našu želju da ga svi ljudi prepoznaju i prihvate kao zajedničkog Oca. Svi koji vjeruju Isusu, opet će se jednog dana naći u kući Očevoj.
Izraz koji je na nebesima - izražava Očevu svetost, nedokučivost i veličanstvo. Mi ne možemo o njemu stvoriti sliku. Možemo mu se samo klanjati, hvaliti i zahvaljivati. Međutim, naš Bog nije daleki Bog. On nam se preko svoga Sina objavljuje kao Emanuel - što znači Bog s nama. On je naš Otac, koji nas ljubi i koji nas želi osloboditi od ropstva grijeha.
Mi kao djeca Božja moramo se truditi biti sveti jer nam je Otac svet. Ta spoznaja da smo djeca Božja zahtjeva promjenu života. Moramo biti dostojni poziva djece Božje i živjeti po Božjim zapovijedima.
Zazivom dođi kraljevstvo tvoje molimo za dolazak kraljevstva Božjeg koje je naviještano ocima po prorocima. Kad slušamo i čitamo Božju Riječ ono se i nama naviješta. Od nas se traži otvoreno srce za navještenu Riječ, kako bi mogli odgovoriti na poziv koji nam upućen. Kraljevstvo Božje je tajanstvena stvarnost, vladavina Boga a temelji se na Njegovoj Ljubavi. To Kraljevstvo za nas je stekao Krist svojom mukom i smrću. Kraljevstvo Božje je nedjeljivo od Isusove smrti na križu.
Prihvaćanje naših životnih križeva sudionici smo Isusove patnje, pomažemo mu u spašavanju ljudi za Kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Božje je kraljevstvo ljubavi, koju ne možemo mjeriti našim ljudskim kriterijima. Za ulazak u Božje kraljevstvo nije bitno tko je prvi, tko je jači ili veći, već tko je spreman služiti drugima osobito onima najnemoćnijima. Ozračje Božjeg kraljevstva može se roditi u čovjekovom obraćenom srcu. Samo obraćeni čovjek, koji je spreman, mijenjati sebe i služiti drugima, može pomoći svijetu da bude bolji i pravedniji.
Budi volja Tvoja! Kad nam sve ide dobro onda puno ne razmišljamo o volji Božjoj. U trenucima sabranosti osjećamo da nismo zadovoljni sami sa sobom, iznutra nas potiče da moramo nešto mijenjati u svom životu. Bez čvrste odluke ne možemo poduzeti taj korak. Ali ako nas pogodi neka nevolja odmah ju želimo odbaciti daleko od sebe, doživljavamo je kao nepravdu.
Prihvatiti volju Božju ne dolazi od ljudske snage. U molitvi nam Duh Sveti pomaže da prihvatimo poziv ljubavi u velikodušnijem prihvaćanju onoga što nam se stavlja za izbor. On nas hrabri da činom vjere prihvatimo, i ako se kosi sa našim planovima, pa i onda kad ne razumijemo zašto nam se nešto događa. Bog jedini zna što je dobro za nas i kroz što moramo proći, kako bi se ispuni Božji plan sa svakim od nas.
Nekad zbog svoje slabosti ili odbijanja u prihvaćanju Božjeg plana, sami možemo priječiti da se ispuni taj plan. Neki put zbog naše malovjernosti Bog dopušta da težim putem dođemo do ostvarenja tog plana.
Potrebna je poniznost da bi u slobodi srca prihvatili ono što nam Bog šalje, bilo to dobro ili loše.
Kruh naš svagdanji daj nam danas! Ovim zazivom molimo Boga da nam dadne kruh za naše tijelo. Ujedno Ga molimo i za Kruh Života, a to je Krist koji nam se daje u Euharistiji. Nahranjeni i ojačani Kristom pozvani smo biti nosioci Krista u svijetu, i svjedoci bezuvjetne Božje ljubavi.
Isus nas neprestano poziva da srca čistimo od svojih grijeha i odreknemo Zloga koji nas hoće odvojiti od Boga i zarobiti nas za sebe. Isusov poziv na opraštanje grijeha podrazumijeva pomirenje sa bližnjim koga smo uvrijedili, kako bi sami zadobili Božje oproštenje. Traži se od nas milosrdno srce jer kao što smo sami grešni i slabi, moramo imati sućuti i za brata pored sebe ako pogriješi.
Posljedice Istočnog grijeha nosi svaki čovjek, a one su čovjekova težnja da se ostvari bez Boga. Često smo u napasti da napustimo Boga i tražimo svoj put na krivim mjestima. Kako bi se oduprli napasti Zla, trebamo odgovoriti čvrstom vjerom koju jačamo molitvom, čitanjem Božje Riječi, primanjem sakramenata.
Molitvom Očenaš, dobivamo milost i snagu od Boga u našem svakodnevnom životu, jer smo njegova ljubljena djeca. Pozvani smo u Očevo ime graditi Božje kraljevstvo, već ovdje gdje živimo i radimo, u našim obiteljima i na radnim mjestima.

Dijana Kisić