Posljednja večera (Veliki četvrtak)

Veliki ili Sveti četvrtak je spomendan ustanove presvete euharistijske žrtve i gozbe te svećeničkog reda. Ujedno je to dan kad je Gospodin svojim učenicima dao “novu zapovijed” - da se međusobno ljube kao što je on njih ljubio. Sve to se zbilo na posljednjoj večeri za vrijeme blagovanja vazmenog janjeta. Stoga je na Veliki četvrtak služba Božja prožeta sjećanjem na ta velika otajstva. U svakoj crkvi redovito se prikazuje samo jedna sveta misa. Pod njom običavaju primati svetu pričest svi vjernici, pa i svećenici koji ne sudjeluju u koncelebriranoj misi. Na spomen Isusove zapovijedi i pranja nogu apostolima, u mnogim je crkvama običaj, da misnik pere noge dvanaestorici siromaha, dječaka ili očeva obitelji.
Taj dan se u katedralnim crkvama posvećuju sveta ulja: bolesničko i sveta krizma. Bolesničko ulje upotrebljava se za dijeljenje sakramenata bolesničkog pomazanja, a sveta krizma za krštenje, za dijeljenje svete potvrde, za posvetu oltara, crkve, te prilikom svećeničkog i biskupskog ređenja. Posvetu ulja obavlja biskup kod prijepodnevne mise, koja se zove “misa krizme”.
Nakon svečane večernje mise (”misa Večere Gospodnje”), svećenik prenese Presveto na pokrajnji oltar i tu se, ako je moguće, obavlja klanjanje sve do ponoći, kao znak zahvalnosti za ustanovu tog uzvišenog sakramenta, ali i da ispunimo Spasiteljevu želju, kad je rekao apostolima : “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Mt 26,38).
Na Posljednjoj večeri, nakon što je apostolima oprao noge i dao im zapovijed ljubavi, Isus je ustanovio Euharistiju kao spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća te apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska. U tom trenutku postavio ih je svećenicima Novoga Saveza.
Tri sinoptička evanđelja i sveti Pavao prenijeli su nam izvješće o ustanovljenju Euharistije; dok Ivan donosi Isusove riječi u sinagogi u Kafarnaumu, koje ustanovu pripravljaju: Krist se predstavlja i označuje kao kruh života koji je s neba sišao.
Da ispuni što je navijestio u Kafarnaumu, tj. da dade učenicima svoje Tijelo i Krv, Isus je izabrao vrijeme Pashe. Slaveći Posljednju večeru s apostolima u obrednoj pashalnoj gozbi, Isus je židovskoj Pashi dao konačno značenje. Ustvari nova Pasha, Isusov prijelaz k Ocu po smrti i uskrsnuću, anticipirana je na Posljednjoj večeri i slavi se u Euharistiji koja ispunja židovsku Pashu i anticipira konačnu Pashu Crkve u slavi Kraljevstva.
U činu Posljednje večere sam je Gospodin usmjerio pogled svojih učenika prema dovršenju Pashe u Božjem kraljevstvu: “A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega” (Mt 26,29).
Svaki put kad Crkva slavi Euharistiju ona se sjeća tog obećanja te upravlja pogled prema onome “koji dolazi” (Otk 1,4).

vlč.Tomislav Subotičanec