Hodočašće

Svatko tko se smatra vjernikom barem jednom je hodočastio na neko od svetih mjesta naše vjere. No, zapitamo li se pritom što je to zapravo hodočašće, kada se prvi put pojavilo, te koja mu je svrha.
Hodočašće možemo opisati kao putovanje na neko mjesto koje se smatra svetim, kako bismo tamo Bogu iskazali štovanje, zatražili Njegovu pomoć ili izvršili vjerničku obavezu. Najčešće su to ona mjesta na kojima se Bog utjelovio, gdje su se sveci rodili, djelovali, bili mučeni ili umrli, ali i ona mjesta koja je Bog nekim čudom "obilježio" svojim prisustvom. Hodočašća nisu svojstvena samo kršćanstvu, već i ostalim vjerama, kao što su budizam i islam.
Utjelovljenje Boga u osobi Isusa Krista, te njegov život i smrt na zemlji učinili su mjesta kojima je prolazio i na kojima je boravio svetima. Svetu Zemlju su počeli posjećivati brojni njegovi sljedbenici - ta želja da kroče mjestima kojima je i Bog kročio dolazila su iz njihovih srca. Osim Svete Zemlje počelo se hodočastiti i ona mjesta na kojima su boravili prvi Isusovi učenici, sveci i svetice, a osobito mučenici, čija je patnja i smrt za vjeru ostavljala na tim mjestima još snažniji pečat svetosti. Tako su s vremenom širom Europe počela nicati mnogbrojna svetišta.
U ranoj su crkvi hodočašća uskoro postala načinom pokore za počinjene grijehe, osobito zbog teškog i opasnog puta do svetih mjesta. Podaci o posjećivanju svetih mjesta brojni su, a prvi se mogu naći već u prvim stoljećima novog vijeka. Tako već oko 200. g. vijesti o takvim putovanjima nisu nimalo neobične i rijetke.
Isprva su ta putovanja bila individualna, no nakon kratkog vremena počinju se organizirati. Začetnici su bili svećenici koji su unaprijed pripremali rutu putovanja, te određivali mjesta koja su se obilazila. Također su bile organizirane i zaštitne trupe koje su štitile hodočasnike tijekom dugog i opasnog puta. U tu su svrhu započeti i vođeni brojni križarski ratovi.
Prvo od svetih mjesta bila je, naravno, Sveta Zemlja i Jeruzalem. Najranije hodočašće datira u 3. stoljeće, a velik broj hodočasnika dolazi nakon posjeta carice Helene, nakon što je kršćanstvo proglašeno službenom vjerom Rimskog Carstva. Otada su kroz povijest brojni carevi i kraljevi pohodili Svetu Zemlju. Uskoro je i Rim postao svetim gradom kršćana, a tijela apostola sv. Petra i Pavla privlačila su sve više vjernika. Danas u svijetu postoji velik broj takvih svetih mjesta, obilježenih Božjim prisustvom, a hodočašća su i danas zadržala svoju privlačnost. Hodočastiti za vjernika znači doći bliže Bogu, osjetiti njegovu prisutnost, zatražiti Njegovu pomoć u teškim trenucima, izraziti svoju zahvalnost za sve darovano, te osjetiti smirenost i nadahnuće koje takvo sveto mjesto može pružiti.

TRSAT


U Hrvatskoj postoje mnoga svetišta, a najomiljenija su ona marijanska - jedno od njih je i Trsat kraj Rijeke.
Najstarije je to marijansko svetište u Hrvatskoj. Prema predaji, nastalo je 10. svibnja 1291. dolaskom Svete kućice iz Palestine. Ona kaže da je Sveta kućica bila napravljena od crvenkastog kamena, bez temelja, poda i krova, s crvenim krovom posutim zvijezdama. Na mjestu današnje bazilike nalazila se do 10. prosinca 1294. godine kada je "na krilima anđela odletjela" u Loreto kod Ancone u Italiji gdje je i danas. Danas se na tom mjestu nalazi franjevačka samostanska crkva Majke Milosti. U njoj se, uz brojne druge, nalazi oltar Majke Milosti, podignut 1692. g.
Bezbrojni su hodočasnici dolazili na Trsat proteklih 700 godina kako bi Mariji iskazali štovanje zavjetom, zatražili njezinu pomoć i zagovor, te se nadahnuli uspomenama na njezin život.

Mirela Ramić