Običaji u Došašću

Najbogatiji ciklus običaja svakako je onaj božićni, u sklopu kojeg su i običaji u Došašću. Došašćem ili Adventom Crkva smatra razdoblje od 4 tjedna koja prethode Božiću, dok u narodu početak tog predbožićnog razdoblja nije točno određen. Kao prvo čelo Božića ponajviše se uzimaju sv. Barbara (4. prosinca), sv. Lucija (13. prosinca), a nešto rjeđe i sv. Nikola (6. prosinca). Ti su dani obilježeni karakterističnim darivanjem djece, sijanjem pšenice i predviđanjima. Sv. Lucija obiluje običajima. Tako je u Dalmaciji i Slavoniji uobičajeno darivanje djece, a u novije vrijeme to se darivanje, pod utjecajem sjevernoeuropskih naroda prenijelo i na sv. Nikolu. Tako je danas sv. Nikola čak i “najpoznatiji” darivatelj djece. Uz sv. Luciju javljaju se i vjerovanja vezana uz oči i svjetlo – tako je, osobito po Bosni, na Luciju bilo zabranjeno presti, tkati i šivati. U Slavoniji bi djevojka na tanjuriću unosila žeravicu u kuću, te predviđala o vrijednosti svog ručnog rada u nadolazećoj godini – ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak. Ta vjerovanja vezana uz svjetlo ili žar vuku svoj korijen u samoj etimologiji imena Lucija, što na latinskom znači svjetlo, svijetliti. No, uz sv. Luciju ipak je najznačajniji običaj različitih predviđanja. Tako se po 12 dana između Lucije i Božića, ili po 12 kriški posoljenog luka predviđalo vrijeme za svih 12 mjeseci u nadolazećoj godini. Djevojke bi, pak, na 12 papirića ispisivale muška imena, te tako predviđale tko će im biti budući suprug.
Kako je Došašće vrijeme pripreme za Božić, tako se osim duhovne pripreme, i sam dom priprema za taj blagdan. Nekoliko dana prije Božića klalo, najčešće na sv. Tomu (21. prosinca), pa otuda i jedna od uzrečica “Sveti Toma, goni prasca doma”. Tih se dana moralo pripremiti pečenje, tzv. veselica, zaoblica, pečenica (prase ili purica). Tada se pripremaju i posebna peciva brojnih oblika i naziva. Ti su se kolači pekli od najboljeg pšeničnog brašna, bili su kružnog oblika, te na površini imali različite oblike izrađene od tijesta (motivi ptičica, klasova, prasca, pluga, itd). Često je preko čitave površine peciva bio, pomoću pletenice od tijesta, izrađen motiv križa koji je pecivo dijelio na 4 polja. U svakom od tih polja nalazio se neki od navedenih oblika. Jedno od tih peciva ili kolača bilo je najveće, najvažnije, te na stolu najistaknutije. Na njemu se često nalazila i božićna svijeća, a poznato je pod raznim nazivima: božićnjak, božićnica, česnica (u BiH), badnjak (u Slavoniji), koleda, koladek (u Hrv. Zagorju), luk (u južnoj Dalmaciji), itd.
U te se dane skrbilo i za vino, rakiju, smokve, orahe, lješnjake, jabuke, a pripremala se i božićna slama, božićna svijeća te zelenilo kako bi dom i ukućani spremni dočekali Badnjak i sam Božić.

Mirela Ramić