Adventski vijenac

Vrijeme je Adventa, i svakim danom Božić je bliže. U crkvi i u našim domovima već po tradiciji u ovo doba stavljamo na stol adventski vijenac i svaki tjedan palimo po jednu svijeću više, u sve većem očekivanju Božića. Zapitamo li se pritom otkud taj vijenac u našoj tradiciji, koje je njegovo značenje, zašto baš četiri svijeće i svaki tjedan jedna svijeća više gori na njemu.
Običaj paljenja svijeća na adventskom vijencu način je na koji obilježavamo četiri adventska tjedna. Za katolike taj vijenac predstavlja život u duhovnoj tami, u očekivanju Isusa koji svojim dolaskom donosi svjetlo da obasja svijet.
Iako je adventski vijenac već dugo dio naše tradicije, korijeni njegova postanka prilično su nejasni. Zabilježeno je da su još pretkršćanska germanska plemena u dugim, hladnim prosinačkim noćima palila svijeće na vijencima od zimzeleni kao znak nade u dolazak toplih proljetnih dana, u njihovu svjetlost i toplinu. U Skandinaviji su pak, palili svijeće na «krugu zemlje» te zazivali ponovni dolazak ljeta i dugih dana. Već u srednjem vijeku kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa su im adventski vijenci poslužili u duhovnoj pripremi za Božić, u očekivanju krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu grijeha.
Simbolika adventskog vijenca je raznolika. Načinjen je od različitih vrsta zimzelenog bilja od kojih svako ima svoje značenje. Primjerice, lovor označava pobjedu nad patnjom, cedar snagu i izlječenje, a bor i božikovina besmrtnost. Lišće božikovine pak podsjeća nas na vijenac od trnja, što potvrđuje i jedna engleska legenda prema kojoj je Kristov vijenac od trnja bio i načinjen od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke.
Krug koji vijenac sačinjava, bez početka i kraja, simbol je vječnosti Božje, besmrtnosti duše i vječnog života u Isusu. Četiri svijeće na vijencu znak su četiri Adventska tjedna. Prema tradiciji svaki tjedan zamjenjuje po 1000 godina od Adama i Eve do Spasiteljeva rođenja. Te su svijeće najčešće ljubičaste boje – boje pokajanja, molitve, odricanja i dobrih djela koja činimo u ovom razdoblju. Svaki tjedan pali se jedna svijeća više, čime se najavljuje odlazak tame, a to svjetlo, koje nam je svakim danom sve bliže dolazi nam s Kristovim rođenjem.
Osim u crkvama, Adventski vijenac prisutan je i u našim domovima, i predstavlja priliku za zajedničku obiteljsku molitvu. Svijeće se najčešće pale nakon večere, a otac svakog tjedna moli Božji blagoslov kako za vijenac tako i za cijelu obitelj. Prilika je to da se za Isusovo rođenje pripremi molitvom i čitanjem prigodnih tekstova iz Svetog pisma.
Kako je Advent vrijeme priprema za Kristov dolazak, to je i vrijeme da u sebi probudimo vjeru, ne izgubimo iz vida pravi smisao Božića, budemo još budniji i sa svakom novom upaljenom svijećom na vijencu još više rasvjetlimo put Isusu.

Mirela Ramić