Pobožnost Križnoga puta

Križni put jedna je od najraširenijih i najomiljenijih katoličkih pobožnosti. To je niz od 14 slika ili skulptura koje predstavljaju 14 različitih scena Kristove muke. Smisao križnog puta je u tome da sami doživimo i proživimo Kristovu muku i smrt, važno je razmatrati vlastite osjećaje i obraćati se Bogu skrušena srca. Polazi se od postaje do postaje, te se kod svake moli i meditira, dok je prijelaz između postaja praćen pjesmom ˝Stala plačuć' tužna mati˝.
Križni put predstavlja hodočašće u Svetu Zemlju u malom, pa otuda vjerojatno i vuče svoje porijeklo. Mnogi hodočasnici posjećivali su Jeruzalem u želji da sami vide i dožive mjesta na kojima je Isus boravio, pa tako i mjesta njegove muke i smrti. No, budući da nisu svi vjernici mogli putovati u Sv. Zemlju, u 5. stoljeću javlja se želja da se prikažu ta mjesta i u drugim zemljama Europe. Tako je primjerice u Bologni, u Italiji, nekoliko povezanih kapelica uređeno tako da je predstavljalo važnija svetišta Jeruzalema, te se to može smatrati začetkom postaja križnog puta. Križni put kakav danas znamo počinje se javljati tek u 15. stoljeću, mada već u 12. i 13. st. postoje vijesti o takozvanom ˝svetom putu˝ u Svetoj Zemlji kojim su hodočasnici polazili suprotnim putem, dakle od Kalvarije do Pilatove palače.
Tijekom 15. i 16. stoljeća pojavljuju se na nekoliko mjesta u Europi reprodukcije sv. mjesta ( u Cordovi, Messini, Nürnbergu). Sadržavale su po 7 postaja, a razmak između njih bio je identičan onom na pravom putu boli, kako bi hodočasnici što vjernije doživjeli Kristovu muku, iako nisu u Svetoj Zemlji. Teško je utvrditi kako se broj postaja ustalio na 14 kakve mi danas znamo. Prema jednom izvještaju iz 15. st. postaja je bilo 14, no samo ih je 5 bilo identično ovima danas. Nakon turskog zaposjedanja Jeruzalema razvoj križnog puta bio je pod većim utjecajem europskih reprodukcija i pobožnih pisaca toga vremena nego pod utjecajem originalnog križnog puta u Sv. Zemlji.
Postavljanje postaja križnog puta u crkvama postaje uobičajeno tek krajem 17. stoljeća, a sama pobožnost svoju popularnost duguje brojnim oprostima vezanim uz nju. Ti su oprosti prvotno bili vezani samo uz stvarna mjesta Kristove muke, a tijekom vremena Crkva ih je proširila na sve križne putove.
Na kraju treba istaknuti da nijedna pobožnost ne pruža vjerniku takvu priliku da sam ponese svoj svagdanji križ i slijedi Isusa, kao što to nudi križni put. Stoga, i ove korizme, uzmimo svoje križeve i sami osjetimo muku koju je Isus trpio za naše spasenje.

 

Mirela Ramić