Kretanje i držanje tijela u euharistiji: SVEČANI OPHOD - PROCESIJA

U liturgijskom – euharistijskom slavlju ima i kretnja s jednog mjesta na drugo, dolaženja i odlaženja. Tko želi primiti neki sakramenat ili izvršiti neku liturgijsku službu, upućuje se na neko mjesto. Tako u misnom slavlju govorimo o ulaznom ophodu, o ophodu za Evanđelje, o ophodu za pripravu darova, o pričesnom ophodu, te o izlazanoj procesiji.
Ta su kretanja svrsishodna, a opseg im ovisi o veličini skupa i o rasporedu mjesta gdje se odvija slavlje. Ophodi se trebaju uvijek vršiti dolično, a to ne znači da se trebaju izvoditi prema nekim estetskim pravilima (ali ne zaboravimo da je i estetika važna!), već moraju biti odraz znakovne kretnje. Izraz ophod ili procesija označuje svečano kretanje brojnog naroda koji se s jednog mjesta kreće na drugo. Liturgijski ophod nije neka predstava, već pokret vjerničkog skupa koji se moli.
 Ophodi izvan crkve dugo su vremena za kršćanski narod bili vjerske manifestacije naročito privržene narodu zbog njihova svečana obilježja i izrazitosti. Tim ophodima pripadaju ophodi s likovima svetaca, osobito likom Bogorodice ili ophodi s relikvijama svetaca. Takve procesije ne tvore uvijek pravi simbol kršćanskog otajstva, osobito zbog toga što su prožete snažnim folklorističkim elementima. Iz takvih kasnosrednjovjekovnih izraza, podržavanih i posljednjih stoljeća, ne izlazi na vidjelo ono što se krije kao snaga u tom simbolu. Današnje prilike uslijed gotovo posvuda raširenog ideološkog pluralizma zahtijevaju razboritost u obdržavanju ophoda. Oni bi trebali naviještati stvarnost vjere, te vjernike koji u njima sudjeluju poticati na pravu molitvu.

 

vlč. Damir Ocvirk