Kretanje i držanje tijela u euharistiji: DAROVNA PROCESIJA

Prinošenje kruha i vina bila je na početku jednostavna priprema na oltaru darova za pretvorbu. Nakon nekog vremena vjernici su s time povezali i svoje darove za siromahe i uzdržavanje klera. U nekim dijelovima Crkve oblikovala se iz toga prikazna povorka ili procesija s darovima, u koji se nisu donosili samo kruh i vino, nego i ostali poljoprivredni proizvodi, novac i dragocjenosti.
Procesijski hod prinosa darova označava pristup krštenika k Bogu prinoseći mu prvine plodnosti zemlje, kako bi ti isti darovi bili mjesto euharistijske plodnosti u kruhu i vinu, te znakom zajedništva s potrebnima. U prinosu darova vjernik izražava svoju zahvalnost Bogu: radosno vraća Bogu ono što mu je Bog prvi ponudio i darovao. Prinos darova je ispovijest vjere na djelu.
Rukama koje prikazuju i prinose darove vjernik potvrđuje svoju blizinu s Bogom i u toj procesiji prema oltaru ostvaruje smisao svoje egzistencije: zajednica je svjesna da se daruje Bogu i da dijeli Božju radost darivanja.
Novo uređenje priprave darova uvelike vodi računa o ovim stajalištima. Opća uredba Rimskog misala označuje smislenim i poželjnim da vjernici donesu kruh i vino, koje potom svećenik ili đakon na prikladnom mjestu od njih preuzme i postavi na oltar.

vlč. Damir Ocvirk