Sakrament bolesničkog pomazanja

Među sedam svetih sakramenata, koji nam stoje na raspolaganju kao sredstva na našem putu spasenja, nalazi se i sakramenat kojeg zovemo bolesničko pomazanje.
Uz sakramenat svete Ispovijedi ovaj sakramenat ubraja se među sakrament ozdravljanja. Njime Crkva izražava brigu i za svoje članove koji trpe, pokazujući da ih ne zaboravlja, nego na njih misli, pomaže im i za njih moli, preporučajući ih Gospodinu Isusu da ih spasi, onome koji nevolje uzima na se i sam trpi. ˝On slabosti naše uze i boli ponese!˝ (Mt 8,17)
Isus je uvijek bio pun razumijevanja za bolesnike i nemoćnike. Suosjeća s njima, a brojna iscjeljenja svjedoče o njegovoj božanskoj moći. On je ˝Bog koji je pohodio narod svoj˝, te su znak da se približilo Kraljevstvo Božje.
U Markovom evanđelju čitamo kako je Isus, božanski liječnik duše i tijela, i svoje učenike, apostole, poslao u svijet i s ovim jasnim poslanjem: ˝Bolesne liječite!˝ (Mt 10,8)
Ono što su od Gospodina primili preporučeno jer i proglašeno vjernicima po apostolu Jakovu: ˝Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se˝ (Jak 5,14-15). Dakle apostolska Crkva ima već obred pomazanja u kojem je Predaja prepoznala jedan od svetih sakramenata koji se podjeljivao da dade osobite milosti kršćaninu koji proživljava tegobe vezane uz teške bolesti ili starost.
Danas se nekako nerado zove svećenika k bolesniku radi podjele ovog sakramenta, zato što se, u još ne tako dalekoj prošlosti, podjeljivao uglavnom umirućima, pa još uvijek prevladava mišljenje kod vjernika da je to ˝posljednja pomast˝, kako su već taj sakramenat i nazivali. Dakle tijekom povijesti nastalo je mišljenje da je ovaj sakramenat namijenjen umirućima što je potpuno krivo. No, to staro, krivo, poimanje urodilo je da mnogi u strahu pred smrću ne žele primiti ovaj sakramenat. Ima i jedna druga pojava krajnosti koja je urodila i krivnjom svećenika koji nerazborito podjeljuju sakramenat bolesničkog pomazanja, onda kada to nije određeno. Tako ima pojedinih osoba koje su već nebrojeno puta primile ovaj sakramenat jer je u pojedinim crkvama običaj da se dijeli npr. jedanput mjesečno i tada svi prisutni prilaze i primaju bolesničko pomazanje. Tu treba biti oprezan i razborit, držati se onoga što Crkva propisuje. Ona jasno kaže da ovaj sakramenat može primiti svaki vjernik koji, pošto je stekao sposobnost da se služi razumom, počne se nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti. Može se ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga teška bolest. U tijeku iste bolesti sakrament se može ponoviti ako nastupi pogoršanje. Prije pogibeljna kirurškog zahvata prikladno je primiti bolesničku pomast. Isto vrijedi i za starije osobe kojih nemoć biva sve veća.
Preporuča se dakle da se ovaj sakramenat podjeljuje osobi koja je pri svijesti. Prije primanja ovog sakramenta valjalo bi se i ispovjediti. Onima koji to ne mogu, jer npr. nisu pri svijesti, ovaj sakramenat oprašta grijehe. Prikladno je da se podjeljuje unutar euharistije ali može i pojedinačno samo za jednog bolesnika ili za skupinu nemoćnika.
Slavlje sakramenta ima ove glavne dijelovi: polaganje ruku , molitva u vjeri Crkve, te pomazanje svetim uljem koje je blagoslovio biskup na Veliki Četvrtak. (U slučaju da nema tog ulja svećenik može, ako traži potreba, u samom slavljenju sakramenta blagosloviti sam maslinovo ili bilo koje drugo biljno ulje.)
Bolesnika se uljem maže na čelu i rukama (po rimskom obredniku) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku), pri čemu se samo jedanput izgovaraju ove riječi: ˝Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga
 pomogne, neka te oslobođena od grijeha spasi i milostivo pridigne.˝
Samo su svećenici (biskupi i prezbiteri) djelitelji bolesničke pomasti.
Plodovi posebne milosti sakramenta bolesničke pomasti jesu:
- bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve;
- prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti;
- prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore;
- dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju;
- pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život.

vlč. Dubravko Lauš