Kumstvo

U pastoralu sakramenata krštenja, potvrde i ženidbe, gotovo svakodnevno se susrećemo s problematikom kumstva i kumovanja. Velik broj vjernika nažalost ne razumije ulogu i značenje osobe kuma/e prilikom slavljenja sakramenata, a još manje njegove dužnosti i obaveze koje bi imao/la obavljati tijekom čitavoga života. Odatle proizlaze brojne poteškoće, problemi, a nerijetko i traume koje nastaju u trenutku kada postane jasno da osoba koja je ˝odabrana˝ ne može biti kum/a.
Na samom početku valja naglasiti da je pravi smisao kumovanja vezan isključivo uz sakramente krštenja i potvrde. Kod ženidbe se traži samo prisutnost dvoje svjedoka. Obzirom da su pozvani svojom nazočnošću posvjedočiti sam čin sklapanja ženidbenog saveza, od njih Crkva u svom Zakoniku ne traži nikakve uvjete. Tako svjedok kod sakramenta ženidbe može biti čak i nekrštena osoba ili pripadnik neke druge vjere.
Kada je riječ o krštenju i potvrdi, ova pravila ne vrijede, jer je uloga kuma/e mnogo veća od svjedoka, koji ima biti u tom trenutku prisutan. Da bi stvar bila jasnija, možda je najbolje malo pogledati povijesni razvoj kumstva.

Krsni kum
U današnje vrijeme ta ustanova pomalo gubi svoj pravi značaj i lagano zamire. Nekada je imala obredno i gotovo dogmatsko značenje. Osobito je vidljivo značenje kumstva kroz različite nazive tijekom povijesti: oblator – donositelj ili jamac (jamčio je svojom vjerom da je kandidat dostojan primiti krst), stoga je kumovanje bilo zapravo jamstvo koje je proizašlo iz poznavanja prošlosti pristupnika, susceptor – onaj koji prima, levantibus – podizač, onaj koji ˝podiže˝ vjeru krštenika, sponsor – posrednik, glasnogovornik – on je često govorio, davao obećanje umjesto krštenika, patrinus – najviše upotrebljavana latinska riječ za kuma, a znači ˝mali otac˝. U toj riječi odzvanja odgovorna ozbiljnost duhovnog očinstva i vjerničke skrbi za onoga koji će primiti krst. Hrvatska riječ kum nastala je od latinske cumpater što bi značilo ˝suotac˝.
Ako bismo htjeli potražiti riječ koja izražava značenje sadašnje kumovske službe, u skladu s pozivom novoga krsnog obrednika na pomoć u odgoju i pomoć obitelji općenito, mogla bi to biti riječ ˝odgojni pomoćnik/ca˝ ili ˝obiteljski pomoćnik/ca˝.
Tijekom povijesti je postojala još jedna zanimljivost vezana uz kumstvo: dijete je na krštenju dobivalo ime kuma ili kume. To je zasigurno bitno utjecalo na odluku roditelja, koga će izabrati djetetu za kuma/u. Tim više što je postojalo i uvjerenje da će uz ime, dijete naslijediti od kuma/me i neke bitne karakteristike i osobine.
U pojedinim krajevima, kao ˝kumove˝ u širem, prenesenom značenju nazivalo se svećenike i učitelje, tj. vjeroučitelje, jer su oni bdjeli nad poučavanjem i vjerničkom praksom svojih učenika. Kao najpozvanije osobe u evangelizaciji i pastoralu, nosili su duhovnu odgovornost za povjerene im mlade naraštaje. Tako je nastao i običaj u 18. i 19. stoljeću, da su za blagdane dijelili djeci kumovske darove: pisanice za Uskrs, perece za Novu godinu…
U današnje vrijeme kriteriji za odabir kumova nažalost poprimaju sve češće krivi smjer. Roditelji odabiru djeci za krsne kumove osobe koje su im u tom životnom trenutku najbliže: znanci, poslovni suradnici, susjedi…, ne uzimajući u obzir stvarno življenje vjere u tih ljudi, njihov vjernički karakter i identitet, spremnost svjedočenja, ni njihovu istinsku prikladnost za ozbiljnu zadaću koju preuzimaju. Čest je slučaj i površnog poznavanja osobe, te njezine prošlosti, a povjerava joj se duhovno roditeljstvo prema vlastitom djetetu. Ono što je najtragičnije, jest i materijalni motiv koji ponekad prevlada u odabiru osobe kuma. Onaj koji je ˝dubljeg džepa˝ bit će dobar/a kum/a, jer će dijete uvijek od njega/nje imati koristi. Naravno, sve su to pogrešni motivi, kriva razmišljanja i planovi, te zapravo nerazumijevanje prave uloge i smisla kumstva.
Ulogu kuma/e najvjernije će obavljati osoba koja je na prvome mjestu istinski vjernik, koja svoju vjeru prakticira, živi i svjedoči na vidljiv način. Ozbiljna i odgovorna osoba koju roditelji dobro poznaju, i za koju vjeruju da će biti dostojan/a vršitelj/ca ove važne uloge kroz čitav život, a ne samo u trenutku slavljenja sakramenta. Također je bitno voditi računa o pretpostavci da će ta osoba biti prisutna u njihovom životu i posebno u životu djeteta. Čest je slučaj da djeca odrastu, a zapravo i ne upoznaju svoje krsne kumove.
Koliko je to važno, svjedoči nam i Zakonik kanonskoga prava Katoličke crkve: kumovi zapravo pomažu roditeljima i zamjenjuju ih katkad u njihovoj obavezi odgoja djece riječju i primjerom, u vjeri i praksi kršćanskog života (K. 774 – p. 2.).
Osim toga, kum/a mora ispunjavati i neke uvjete prema Zakoniku kanonskog prava, koji su nužni da bi ga se uopće moglo uzeti u obzir kao mogućeg vršitelja ove uloge. Zakonik kanonskoga prava Katoličke crkve donosi sljedeće odredbe za kumstvo:
Kan. 874 –
p.1. Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma/e, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili,
ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu obavljati tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba dopustiti iznimku;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika
p. 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da
bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.

Ovo je važno znati i uzeti u obzir kada se planira određenoj osobi povjeriti zadaća krsnog kuma. Uvjeti koje propisuje Kanonsko pravo Crkve, trebali bi biti na prvome mjestu, osobito što se tiče dobi i primljenih sakramenata, jer su najvažnija pretpostavka da netko uopće može biti kum/a. U praksi se događaju ponekad velika razočaranja kada pojedini roditelji već sve dogovore s ˝budućim/om kumom˝, on/ona radosno prihvati tu ulogu, ponosan/na i počašćen/na ukazanim mu/joj povjerenjem već planira kupnju skupocjenih darova, a onda svi zajedno saznaju od svećenika kako ne ispunjava uvjete koje traži crkveni zakon.

Potvrdni kum
U sakramentu Sv. Potvrde vjernik prima pečat dara Duha Svetoga, tj. puninu darova vjere. Ovim se sakramentom potvrđuje milost dobivena na krštenju, ali se potvrđuje i spremnost primatelja da će živjeti ona obećanja koja su na krštenju u njegovo ime dali roditelji i kumovi. I prilikom primanja ovog sakramenta prisutan je kum. Možda na najbolji način oslikava njegovu ulogu i dužnost jedna od prošnji molitve vjernika: ˝… neka ih riječju i primjerom neprestano potiču da idu Kristovim stopama.˝. Doista, potvrdni kum bi morao biti onaj koji će svojim životom uistinu biti primjer i podrška potvrđeniku u njegovom daljnjem življenju vjere.
Prilikom podjeljivanja sakramenta sv. Potvrde, kum stoji iza potvrđenika i drži ruku položenu na njegovo desno rame. Tom gestom kao da progovara: ˝Ja stojim iza tebe, ja te pratim i podupirem u ovom trenutku, ali i u svim trenucima tvoga života˝.
Iz tog razloga bilo bi dobro da je potvrdni kum/a isti onaj koji je tu službu preuzeo i na krštenju. To preporučuje i Zakonik kanonskoga prava (K. 893. - p.2.). Na taj način on samo nastavlja svoju ulogu i dužnost koju ima već otprije. No, za kuma na Sv. Potvrdi može se odabrati i neku drugu osobu, koja je prikladna.
Uvjeti za potvrdno kumstvo, prema crkvenom zakonu, jednaki su onima koji vrijede i za krsne kumove. Svakako valja voditi računa da potvrdno kumstvo na bude nešto samo izvanjsko, simbolično. Ovu ulogu treba također shvatiti vrlo ozbiljno i odgovorno, te je osloboditi od svakog materijalizma vezanog za darove.
U naše vrijeme i na ovim našim prostorima sve je prisutnija tragična činjenica da je sakrament Sv. Potvrde zapravo ˝svečani rastanak od Crkve˝. Sve je manji broj mladih vjernika koji nastavljaju redovito s praktičnim življenjem vjere i ispunjavanjem obećanja koja su dali. Kod roditelja i potvrđenika prevladava stav: ˝Važno je da smo to zbavili…˝
U takvim slučajevima veliku odgovornost imaju i potvrdni kumovi. Objašnjenje njihove uloge najbolje će oslikati citat iz Catechismus Romanus: ˝Ako je onima koji kreću na mačevanje potreban netko tko će ih vještinom i savjetom poučiti kako mogu svladati protivnika, koliko je više potreban vođa i opominjalac vjernicima kad – oboružani… sakramentom potvrde – kreću u duhovnu borbu, u kojoj je na domaku vječni spas.˝.
Neka ova promišljanja i spoznaje budu poticaj vjernicima, da prilikom odabira krsnih ili potvrdnih kumova, odlučuju razborito i u duhu crkvenosti. Motiv neka nam uvijek bude Krist i želja za vječnim spasenjem.


vlč. Tomislav Subotičanec

24.11.2016. klanjanje pred Presvetim Sakramentom.

Zajednica obitelji je u četvrtak, 24.11. predvodila pjevanje na misi i klanjanje pred Presvetim Sakramentom. Molitva je bila upućena Gospodinu za sve obitelji naše Župe.Često smo opterečeni i pritisnuti svakodnevnim poslovima i kažemo u svojoj skrovitosti... pa ti me razumiješ Gospodine, znaš da danas nije taj dan….i tako prolaze dani…Isus uvijek sluša te čuje i u skrovitosti, ali ljepota klanjanja... više